Zatvorena vrata
Znam,ja znam da to nije pametan potez i strah me je.Strah me je jer kada god su mi se srce i um posvadili vulkan mog zivota bi ozivio i erupcija bi bila prejaka.Neki mali zlocesti vilenjak cuci u tom vulkanu i ceka,strpljivo ceka svoj trenutak.
Tako davno sam zatvorila vrata,i sada kada sam ispred njih nemirna sam.Da,zanima me sta se desavalo iza njih dok me nije bilo,radoznalost me sve vise obuzima...,ali rizik je tako velik,prevelik!Tu iza njih je ostalo nekoliko godina moga zivota,nekoliko godina i puno,puno moga truda,znoja,suza,smijeha... Tesko se sada okrenuti od njih,sada kada sam ispred ali moram.
Ma sva sreca svijeta za njega koji je ostao iza tih vrata,nemrzim ga,samo mu zelim srecu onu srecu koju sam mu ja pruzala.
Vrata ostaju zatvorena ipak,a ja se okrecem i odoh dalje...,vrijeme je da krenem...
Blic!
Ubijajuci svoju dosadu i prelistavajuci drustvene mreze kao npr. facebook,desio si mi se blic u glavi. U jednom trenutku mi je proslo kroz glavu kako se muskarci sve vise reklamiraju po takvim mrezama ali uz drugacije objasnjene od nas zena. Njihove slike sto zatrpavaju trenutno moju naslovnicu iskazujuci svoju muskost i zrelost zivotu,a kod nekih je bar pokusaj toga.
Dovode nas zene u potpuno nerealan polozaj jer svojom reklamom privlaci vjerovatno vise od jedne zenske osobe i sa time sebi ostvaruju prednost biranja. Cini mi se da se polagano pokazivati posljedice brojcanog stanja u omjeru M/Z.
jucer,danas,sutra....
Uf...,jos jedan krug optrcan...,krug koji me vec trideset godina drzi na zivotu...
Moj krug zivota!
Iz dana u dan,ja uvjek iznova zapocinjem taj krug,ne na istom mjestu ali isto idem po dobro uhodanom ritmu.
Ok,i neki rituali su se promjenili,neke stvari su jednostavno nestale kao npr.,jutarnja stolica ali vise ni tursku kavu nepijem koliko sam prije pila. I svaki dan,na bilo kojem mjestu me okruzuju ljudi,i uvjek su u doticaju sa mnom i vise sam umorna od toga.
Ma ustvari umorna sam jer zadnja 4 mj neprestano radim,radim i samo radim...,i puna mi je kapa vise svega....
hocu se odmoriti,hocu se naspavati.....
Da,znam da zvucim kao razmazeno deriste,ok mozda to i jesam u neku ruku.... 
zanimljivo koliko god mi bili samostalni toliko si jos dopustamo razmazenosti bar malu dozu.
A za mene ta doza je da nekada jednostavno samo spavam...,da danima za mene nepostoji ni sat,ni alarm,ni odlazak ni dolazak....,da jednostavno vidim samo minimalni broj ljudi,da jednostavno se odmorim.... 
e,evo mene i moje inspiracije!!! :)))
da,da,da...dosao je i taj dan kada mi je posao upitniji vise nego ikada....
a jbg....,ja se ipak nadala da ce sreca posluziti jos malo i da cu jos neko vrijeme biti sigurna u okrilju redovitih prihoda.
nadala sam se da cu sada na pragu svojih tridesetih uspjeti nesto ostvariti si,malo se pocastiti.
a ono gle cuda,odjednom je netko puhnuo u moju kulu od karata,doduse nisam znala da je od te vrste karta ali sada je tako.
a bas mi je bilo ljepo zadnjih par mjeseci,nakon prekida odlucila sam se odmoriti od svega...
a sada se lagano opet prilagodavam na svakodnevnicu,ali kud bas ovakav tresak od svakodnevnicu!!?!
a ono,jesam malo zabrinuta,jesam malo strasljiva...
jesam li jedina u takva???
Jednom kad poletim...
Hi,nova sam ovdje i nadam se da mi necete puno zamjeriti ako bude gresaka.
Ovaj blog je namjenjen svim onim ljudima koji su mi nekada nesto znacili i koji mi jos uvjek nesto predstavljaju u zivotu i svim onim neznanim prijateljima koji strpljivo cekaju da udu u moj zivot.
I evo me na svome kaucu sa salicom kave,uzivajuci u ovom jos jednom slobodnom danu.Vec videno za mene,vec prozivljeno,vec puno ovakvih borbi odigralo se u meni.
Ponovo sam sama,otisao je jos jedan negativni lik u mome zivotu.Jednog dana sam se probudila ,otvorila vrata i zamolila ga da napusti ove rusevine koje je on napravio u meni.
Nakon gazenja i vrijedanja punih godinu dana skupila sam snage za jos jedan let,let feniksa...
Sve se desilo u trenu,jedno poznanstvo koje se pocelo pretvarati u nesto vise,jedan sramezljiv pogled;osmjeh...i gotovo,pokleknila sam pred njegovim muskim hormonima,pred njegovom velicinom,pred njegovim sjajem...
Ali naravno iza tog sjaja,iza tog velikog zida krije se jedan strasni zmaj.Previse me je puta opekao sa svojom vatrom jos uvjek nosim oziljke,lizem rane i njegujem krila za jos jedan let.Kriva sam,kriva sam sto nisam odmah na prve znakove njegove ljubomore,bolesne ljubomore,psihopatskih smetnji odmah napravila rez i stala.Ne,nisam...mislila sam da ga mogu izljeciti,da mu mogu dokazati svoju ljubav ali ne,takvim likovima se to nemoze dokazati jer niti sam doktor a niti dragi Bog da ispravljam one nepravilnosti u genetskom kodu.
Sada zovem one ljude koje nisam vidjela ni cula godinama,dogovaram susrete...
o hvala ti boze na njima i na tom nasem nepisanom kodeksu,kada je svima jasno zasto se zovemo,zasto se sjetimo jedni drugih ali nitko nepita,nitko nerovari po tom djelu proslosti.
